Sorte Naranči

Naranča je jestivo citrusno voće azijskog podrijetla dobiveno od slatke naranče (Citrus x sinensis). Riječ je o mesnatom hesperidiju s manje ili više debelom i otvrdnutom korom, a meso joj je sastavljeno od znatnog broja kriški punih soka, koji sadrži mnogo vitamina C, flavonoida i eteričnih ulja. Naranča je hibrid već drevnog podrijetla, vjerojatno između grejpa i mandarine.

Riječ naranča u konačnici potječe od sanskrtske riječi „narang” ili iz tamilskog jezika. Plod tipično ima 11 pojedinačnih dijelova, a u tamilskom jeziku riječ „orangu” prevodi se kao „6 i 5”. Što podrazumijeva 11. Naranče potječu iz jugoistočne Azije, iz Indije, Vijetnama ili jugoistočne Kine. Plod Citrus sinensis naziva se „slatka naranča” kako bi se razlikovao od ploda Citrus aurantium, gorke naranče.

Arapi su gorku naranču uveli u Europu preko juga Španjolske u 10. stoljeću. Arapi su je nazivali naranche, ime izvedeno iz pojma arangus kojim su se Perzijanci odnosili prema ovom voću.

Manja je i slađa od grejpa ili pomela, a veća, iako manje mirisna, od mandarine. Postoji mnogo sorti naranči, od kojih je većina hibrida proizvedenih od vrsta citrus maxima, citrus reticulata (mandarina) i citrus medica (limun cedrat).

Naranča je jedno od najkonzumiranijih voća na cijelom svijetu, a uzgaja se osobito u regijama umjerene i vlažne klime.

Postoje brojne sorte naranči s posebnostima u okusu, sočnosti, veličini te različitim uvjetima uzgoja i produktivnosti. To omogućuje odabir najprikladnije vrste za svaku konkretnu namjenu; bilo za konzumaciju kao stolno voće, sok, za proizvodnju različitih prerađevina (džemova, voćnih salata…) itd. Slatke naranče su stolne naranče par excellence, dok gorke naranče imaju tako kiseo i gorak okus da se obično ne konzumiraju svježe te su rezervirane za izradu džemova i dobivanje eteričnih ulja.